petak, 20. svibnja 2016.

School Morning Routine I Spring 2016

Heej dragi moji! Napokon je petak i vikend i to sve i baš sam sretna! Brojim još 6 dana do Italije i 13 dana nastave i ljetooo. Toliko me veseli što ću biti doma, bez škole, što ću se moću puno više posvetiti stvarima koje volim. Već sam sada u tom ljetnom duhu, ali imam još nekoliko testova za napisati i odgovarati. A nakon što škola završi, puno više ću pisati ovdje, imam ja ideja i sad, ali ne stignem ih sve provesti u djelo. Uglavnom, da ne pišem previše, za danas sam vam pripremila moju jutarnju rutinu za proljeće. Nisam radila rutine negdje od jeseni/zime tako da je sad pravo vrijeme za to! Uživajte!

U 5:25 zvoni mi alarm. Dižem se, isključujem ga i odlazim u kupaonicu. Zavežem kosu, umijem se i namažem lice kremom.


Odlazim u kuhinju i dnevni gdje se oblačim, večer prije sam pripremila što ću obući kako ujutro ne bih morala razmišljati o tome. 
*zaboravila sam slikati što sam obukla*
Nakon što se obučem, napravim si doručak. Većinom jedem musli s mlijekom i neko voće, najčešće bananu. 
Odlazim opet u kupaonicu, perem zube i idem se šminkati.
Ima dana kad mi se baš da šminkati pa stavim i sjenilo i olovku za usne, a nekad samo ono malo. Npr većinom koristim ovo. Puder u pjeni koji sam ponovno počela koristiti, korektor, bronzer/ puder u kamenu, malo highlight, popunim obrve i stavim maskaru. I koristim još labelo, naravno. 

Počešljam kosu i stavim dezić.

I nakon što sam gotova sa kupaonicom, odlazim u hodnik gdje uzimam jaknu i vansice i odlazim u dnevni. Uključujem wifi, oblačim patike, uzimam vodu, pijem šumeću tabletu, provjeravam jesam li uzela sve od knjiga. Uzimam jaknu i provjeravam imam li kartu i ključ od ormarića.
'čiste'

Ako stignem (većinom ne stignem), pogledam što ima na Snapu ili na Instagramu i oko 6:16 idem na bus. 

I ovo je sve za moju rutinu, ne radim ništa posebno, znam! Poz♥

petak, 13. svibnja 2016.

#STORYTIME- Zatvorena u wc-u

Ii pozdrav dragi moji! Dobrodošli u novu rubriku na blogu, a to je #STORYTIME. U ovoj rubrici pisat ću o nekim stvarima koje su mi se dogodile, neke pričice, kad mi se dogodi nešto zanimljivo.

Danas vam želim ispričati jednu stvar koja mi se dogodila proši tjedan. Naime, bila sam na pričesti moje sestrične i bili smo kao u nekom unajmljenom prostoru. Imala sam košulju, ali sam u torbici imala i kratku majicu u koju sam se mislila presvući. I tako, odlučim ja otići u wc da se presvučem, razmišljam treba li mi mobitel. Dolazim do zaključka da ne treba i ostavljam ga. Greška. Odlazim u wc, ulazim unutra i zatvaram vrata. Taman kad sam zatvorila vrata do kraja, ispadne kvaka i ostane u mojoj ruci. Okej, mislim si, mogu ja ovo popraviti. Stavljam kvaku na njezinu mjesto i pokušavam otvoriti vrata, ali ne ide. Hvata me lagana panika da bih mogla ostati zaključana u wc-u pa pokušavam otvoriti vrata nekako čudno, bez kvake. Ne ide, logično. 
Ruke mi se počinju lagano tresti, bilo me strah nečega, ne znam ni sama čega. Sjetim se kako bih mogla nazvati tatu da mi dođe otvoriti vrata sa suprotne strane, opipavam džepove hlača i jakne, nee! Nemam mobitel, sjetim se kako sam ga ostavila jer sam mislila da mi neće trebati. Prva misao koja mi dođe u glavu je "Bravo, nemaš mobitel onda kad ti baš treba." Nakon toga više ne znam što da radim, iako nisam osoba koja paničari i ne razmišlja iracionalno, ipak mi se to dogodilo. Ruke su mi još uvijek drhtale, a mozak mi je govorio "Daj, Petra, smiri se. Prije ili kasnije netko će doći i otvoriti ti vrata. Prije ili kasnije, mama ili tata će skužiti da me nema pa će provjeriti gdje sam." I tad sam se malo primirila i sjetila onih scena iz filmova. Razmišljam, mogla bih se onako zaletiti u vrata ramenom i sigurno bih ih srušila. Nasmijem se sama sebi kako sam glupa što o tome razmišljam i viknem tatu. Nakon nekoliko puta nitko ne dolazi pa zaključujem da me nisu čuli, viknem glasnije 'Tataa' i čujem nekoga da dolazi. ''Hej, tko je to?'' Čujem tatin glas, odmah mi je lakše. I tako, tata je samo otvorio vrata s druge stvarne. Uglavnom, ne baš najljepših pet minuta u mom životu.  
Uglavnom, naučila sam da od panike i straha nema ništa. Udahnite, izdahnite, razmislite što biste uradili da se netko drugi nalazi u ovoj situaciji, a da mu vi dajete upute. Lako je kritizirati druge sve dok sami ne iskusite nešto, a dok se nađete u takvoj situaciji osjetite zapravo kako je. Ne govorim trenutno o ovome, nego općenito.  Budite bolji♥

petak, 6. svibnja 2016.

Things that makes me angry

Bok ljudi! Za danas imam nešto drugačiji post za vas. Radi se o tome da ću vam pisati o nekim stvarima koje me općenito ljute, tj. živciraju. Nemam nekih popis toga pa ću pisati samo kako mi dođe, sigurno ću nešto zaboraviti.

1. Kad me netko prekida u nečemu
Nikako ne volim kad me netko prekida u nečemu, to stvarno ne volim. Na primjer, vježbam i neko ulazi u sobu i traži me da nešto napravim. Ili gledam seriju kad netko odluči ući u sobu i pričati mi o nečemu, ne mogu se tako koncentrirati. Nemojte me krivo shvatiti, nije meni uopće problem nekome nešto učiniti, samo me živcira dok me netko prekine u nečeu.

2. Kad netko ne zatvori vlažne maramice
Netko koristi vlažne maramice, izvlači jednu i preostale ostavi kao na slici. Oprosti, mogao si barem probati zatvoriti paket.

3. Ponavljanje za mnom
Sjedim u zadnjoj klupici na kraju razreda, svi govorimo zajedno u jedan glas, točno izgovorim odgovor na pitanje, profesorica me ne čuje, netko iz prvog reda ponovi isto što sam rekla.
Profesorica: Oh, odlično, bravo, kako si samo znala to? Želiš možda + iz aktivnosti, peticu ili da možda odmah preskočiš razred? 

4. Nepravda
Ta glupa riječ koja je prisutna u cijelom svijetu. Za svakoga ima različito značenje i svi smo se susreli s njom. Koliko god mi mama govorila da će mi cijelog života biti tako i da svugdje ima nepravde, svejedno me to ljuti. Bilo da se dogodili u školi ili negdje drugdje, preglup je osjećaj da znaš da si napravio onako kako treba i kako se zahtjeva dok je netko bolje cijenjen od tebe, a nije se uopće potrudio za to. Živciraju me koji pričaju o pravdi, a svako malo naprave nešto nepravedno. 

5. Kad me netko požuruje
Nisam osoba kojoj to smeta u 'normalnim' okolnostima, ali smeta me na primjer u ovoj situaciji: Odlučim se tuširati, brat u kupaonici, kaže mi da pričekam, i okej ja pričekam da se on sredi kako bih poslije imala vremena za sebe. Ulazim u kupaonicu i nakon nepunih pet minuta brat dolazi pred vrata i pita me jesam li gotova. Kad kažem da nisam, 'ajde brzooo'. To mi smeta jer opet dolazimo do toga da me netko prekida.

6. Kad je netko previše djetinjast
Možda sam ja previše ozbiljna, ali neki su stvarno previše djetinjasti. Od ljudi s 15-16 godina mislim da će se ponijeti kao prave 'mlade odrasle osobe', a oni se ponesu kao da su upravo došli iz prvog razreda. Gore od toga su mi ti dječji komentari, koje upućuju šesnaestogodišnjaci.

7. Kad profesori traže previše
Jedna lektira-jedan mjesec? Haha, zvuči slatko, ali kod mene je to većinom tri lektire- jedan mjesec. Naime, meni hrvatski nije problem, nisu mi ni lektire problem, ali meni je problem što profesorica iz hrvatskog traži previše. Točnije, naši satovi se sastoje od lektira i testove: Odiseja- Okovani Prometej- test iz književnosti- Kralj Edip- test iz jezika.
Isto tako, meni je 'najbolje' dok prof stavi na prezentaciju font -8 pa moram škiljiti da vidim nešto, kaže da je to jako bitno i da si prepišemo i 3 sekunde poslije prebaci slajd.


I to bi bilo otprilike to, ima još dosta sitnih stvarčica koje nas sve živciraju, ali nema potrebe da pišem o njima☺♥